Projekat „Social and Cultural Capital in Serbia“ produžen je za još jednu godinu i za predmet je imao simboličke podele u društvu u Srbiji. Ovaj deo projekta, nazvan je „Polja simboličkih sukoba u Srbiji“ i realizovan tokom 2011. i 2012. godine. Koristeći tekstove iz dnevnih novina, nedeljnika i političkih/naučnih časopisa i publikacija, analizirali smo simboličke prakse građana Srbije, uspostavljanje simboličkih i socijalnih granica među društvenim grupama i klasifikacijske borbe među njima za nametanje vlastite koncepcije društvenog sveta kao dominantne.

Analizirali smo tekstove u tri grupe medija u Srbiji: među dnevnim novinama selektovali smo tekstove u „Blicu“ [najtiražnijim dnevnim novinama u Srbiji koje se nalaze u vlasništu švajcarsko-nemačkog koncerna Ringier Axel Springer Media AG i koje su u periodu od 2006. do 2012. godine bile bliske tada vladajućoj Demokratskoj stranci]; u „Kuriru“ [visokotiražnom tabloidu koji je u posmatranom periodu bio blizak opozicionim partijama desnog političkog spektra, a koji je nakon parlamentarnih i predsedničkih izbora 2012. godine praktično postao glasilo Srpske napredne stranke] i tekstove u relativno niskotiražnom, liberalnom i analitički orijentisanom „Danasu“. Među političkim nedeljnicima za analizu smo izabrali „nacionalno orijentisani“ NIN-a (u periodu od 2006. do 2009. godine), koji je nakon promene vlasnika (Ringier) i sa novim uredništvom promenio i izdavačku politiku; i „kosmopolitski“ nedeljnik „Vreme“ (koji je tokom 2000-ih, kao rezultat finansijskih teškoća, postepeno ublažavao svoju anti-nacionalističku retoriku). I na kraju, da bismo predstavili suprostavljene strane u političkom smislu u (popularno) naučnim časopisima, analizirali smo tekstove u časopisu „Nova srpska politička misao“ (čija je izdavačka politika bliska vrednostima političke desnice) i publikacijama radio programa „Peščanik“, koji se smatra jednim od važnih glasova „Druge“ (liberalne) Srbije. U sedmogodišnjem periodu od 2006. do 2012. godine uzorkovali smo 70 brojeva dnevnih novina (deset po godini); 35 brojeva nedeljnika (pet po godini) i po sedam brojeva časopisa „Nova srpska politička misao“ i knjiga „Peščanika“ i vršili analizu ovih materijala.

Polazna tačka naših analiza bila je modifikovana verzija modela koji u svojoj studiji simboličiih podela u američkom i francuskom društvu koristila Mišel Lamon (Michele Lamont) (“Money, Morals, Manners”: 1992). Krenuli smo od hipoteze o podelama između grupa u Srbiji na osnovu 1) ekonomskog bogatstva; 2) morala; 3) političke orijentacije („kosmopolita“ i „patriota“); i 4) kulture/manira sa pod-podelama u okviru ove poslednje grupe između a) obrazovanih i neobrazovanih; b) urbanih i ruralnih/nedavno urbanizovanih grupa; c) onih koji pripadaju simboličkom (evropejskom) Severu i simboličkom (orijentalnom) Jugu zemlje.
U ovom istraživanju simboličkih praksi i klasifikacionih borbi vršili smo tri tipa analiza: diskurs analizu tekstova u nedeljnicima „Vreme“ i „NIN“, u časopisu „Nova srpska politička misao“ i štampanim verzijama radio emisije „Peščanik“; analizu sadržaja tekstova u dnevnim novinama „Blic“, „Kurir“ i „Danas“; i analizu polu-strukturisanih intervjua sa predstavnicima elitnih grupa u Srbiji – političarima, profesorima univerziteta, aktivistima nevladinih organizacija i umetnicima.

U okviru prve grupe analiza, cilj je bio da se analiziraju javni diskursi – i to kako oni koji se prenose široj javnosti preko medija, a emituju ih predstavnici određenih društvenih sfera (političari, stručnjaci), tako i oni specifični za medije, koje proizvode sami predstavnici ovog relativno autonomnog polja u kome se kreira javno mišljenje. Osnovna tema analize bile su simboličke podele u društvu u Srbiji, to jest načini na koji se simboličke granice diskurzivno označavaju, konstituišu, komentarišu ili ruše. Istraživanje je pokazalo da su demarkacione linije koje smo pretpostavili na početku istraživanja prisutne u javnom diskursu u različitom obimu. Neke od ovih podela su sasvim marginalizovane i o njima se retko govori eksplicitno. Kada se i pominju, to se ne radi sa namerom da se one ojačaju ili opravdaju, već pre u težnji da se opišu ili dovedu u pitanje (npr. podela Sever/Jug). Na drugoj strani, podele bazirane na obrazovanju, što bi u Bourdieuovom pristupu, koji je inspirisao naše istraživanje, bilo označeno kao „kulturna distincija“ ili razlike u pogledu kulturnog kapitala, ostaju primetne i legitimne, što je već uočeno u nizu prethodnih studija. U javnom govoru je snažno prisutna, uglavnom politički proizvedena i formulisana u političkim terminima, i podela na „kosmopolite“ i „patriote“, doduše pretežno u onim izvorima koji se ne bave dnevnim izveštavanjem šire publike, nego onima fokusiranim na intelektualnu debatu u širem krugu akademskih stručnjaka (kao u slučaju „Peščanika“ i „Nove srpske političke misli“).

U našem projektu, takođe smo pratili novu tendenciju u javnom govoru u Srbiji, da se postojeće simboličke podele, među kojima je najpoznatija ona između „Prve“ i „Druge“ Srbije ostave po strani i premoste nekim novim političko-kulturnim koncepcijama. Označivši ovu diskurzivnu poziciju kao poziciju „Treće Srbije“, pratili smo puteve njenog nastanka i simboličkog ustanovljenja i delove političkog i intelektualnog prostora iz kojih je proizašla. Dosadašnje analize omogućavaju samo konstatacije o tome da je rečnik oštrih, nepremostivih podela u Srbiji za nama i da se političke i ideološke borbe u Srbiji danas mnogo uspešnije vode rečnikom kompromisa i ostavljanja prošlosti iza nas. Nismo u prilici da donosimo opštije zaključke o tome u kojoj meri se radi o dobrodošlom, konstruktivnom smeru događaja ili, nasuprot tome, koliko ovaj pravac razvoja samo doprinosi prikrivanju trauma iz prošlosti i stvaranju neprimerenog konsenzusa na bazi nerešenih problema proizvedenih politikom u Srbiji tokom 1990-ih, pošto se radi o događajima koji se upravo odvijaju, čiji će dometi biti vidljivi u skoroj budućnosti.

Ako je analiza diskursa predstavljala centralni deo našeg projekta u njegovoj drugoj godini, onda je analiza sadržaja bila veza sa prošlogodišnjim istraživanjem. Cilj ovih analiza bio je da se u medijskim natpisima identifikuju forme ispoljavanja ekonomskog, kulturnog, socijalnog i političkog kapitala, kao i nosioci ovih tipova kapitala; da se utvrdi učestalost pojavljivanja tema u kojima se govori o različitim tipovima kapitala i smer stavova u njima (pozitivan, negativan ili neutralan). Među pojavama koje smo posmatrali kao fenomene koji se odnose na ekonomski kapital pratili smo teme vezane za poslovno vlasništvo (kompanija i deonica); priče o poslovnom uspehu i uspešnim poslovnim potezima (u radu kompanija i pojedinaca); tekstove vezane za bogatstvo (u prvom redu posedovanje nekretnina – stanova, kuća, poslovnih objekata, obradive zemlje, ali i luksuznih dobara poput jahti, luksuznih automobila itd) i prihode kompanija i pojedinaca (poslovni dobici i gubici i maksimalni i minimalni prihodi). Politički kapital je operacionalizovan kao institucionalizovana moć, a teme koje smo analizirali bavile su se formama izražavanja ovog oblika moći, aktivnostima nosilaca političke moći i temama vezanim za odgovornost/neodgovornost koja ih prati. Među pokazateljima socijalnog kapitala analizirali smo učestalost pojavljivanja tema vezanih za korupciju, nepotizam, razvoj i upotrebu neformalnih mreža, forme stručnjačke solidarnosti („čuvanja leđa“), uticaj političkih partija na društveni život kroz neformalne kanale i veze između socijalnog kapitala i bogatstva. Na kraju, analizirali smo pojavljivanje fenomena kulturnog kapitala kroz teme koje su se ticale obrazovanja, kulturne particijacije, ukusa, stilova života, medija, odnosa grada i sela, kao i odnosa simboličkog („evropejskog“) Severa Srbije i negovog simboličkog („orijentalnog“) Juga.

Treći segment naših istraživanja činili su polu-strukturisani intervjui sa pripadnicima elitnih grupa u Srbiji. Ideja je bila da se analizira koje podele u društvu u Srbiji oni opažaju i koje od njih smatraju posebno značajnim. Intervjuisano je sedam političara, osam univerzitetskih profesora/političkih analitičara, četvoro NVO aktivista i četvoro umetnika – njih deset iz Beograda, osam iz Novog Sada, troje iz Niša i dvoje iz Novog Pazara (ukupno 23). Ispitanici su u intervjuima posebno često govorili o sedam grupa podela u društvu u Srbiji: ideološko-političkoj podeli između „Prve“ i „Druge“ Srbije i tendenciji fragmentacije unutar ovih ideoloških kampova; socio-ekonomskim podelama koje sve više dobijaju na značaju; podeli između političke elite i civilnog društva u Srbiji; etničko-verskim podelama; regionalnim podelama; podelama duž ose centralizacija/decentralizacija Srbije i o rodnim podelama u društvu u Srbiji.

Kao što smo i očekivali, dominantna tema je bila ona vezana za političko-ideološku podelu između „Prve“ i „Druge“ Srbije. U terminima njenih pristalica „Prva“ Srbija bi bila tradicionalna, pravoslavna, domaćinska, suverenistička Srbija; dok pripadnici „Druge“ Srbije vide sebe kao pripadnike liberalne, kosmopolitske, pro-evropske Srbije. Ova podela je naročito bila očigledna i snažna tokom 1990-ih, ali u je intervjuima (kao i u rezultatima diskurs analiza) dominantni pristup ovoj temi bio da je ova podela uglavnom passé i da polako postaje stvar prošlosti. Često se govorilio i o pojavi frakcija unutar ovih blokova. Naime, u oba ova ideološka bloka, pojavljuju se „ortodoksne“ struje koje instistiraju na održanju ove bipolarnosti u Srbiji i „jeretičke“ ili reformističke struje koje veruju da ova podela više nije relevantna i da ona sama predstavlja problem. Ono što se takođe moglo čuti jeste da je fragmenticija unutar blokova omogućena time što su se blokovi međusobno približili i što tenzije među njima nisu više naročito snažne. Imajući u vidu da je pro-evropski stav sada prisutan u obe nekada suprotstavljene političko-ideološke grupe, zabeleženo je i pojavljivanje novih demarkacionih linija među kojima odnos prema NATO paktu poprima sve značajnije mesto. Većina intervjuisanih je izrazila i stav da su etničke podele prestale da u toj meri budu vidljive, ali da to nije smanjilo njihovu snagu u društvenom životu u Srbiji.

Uočeno je i slaganje da socio-ekonomske podele sve više dobijaju na značaju i da se u vremenu ekonomske krize percepcija društvenih podela uglavnom kreće duž ovih linija. Verovatno pod uticajem neprekidnog rasta broja nezaposlenih i onih koji žive ispod linije siromaštva u značajnom broju intervjua govorilo se i o uspostavljanju klasnih granica unutar društva u Srbiji. Jedan broj ispitanika je govorio i o granicama koje se uspostavljaju između zaposlenih u javnom sektoru, koje karakteriše sigurnost prihoda i zaposlenja i onih koji rade u privatnom sektoru, zavise od tržišta, i čije životne okolnosti karakteriše visok stepen nesigurnosti.

Generalni zaključci analiza uglavnom upućuju na tri teme. Najpre, to je uočeni rascep između apatičnog i snažno moralizatorskog diskursa običnih ljudi i optimističkog, ekspertskog žargona njihovih političkih predstavnika, koji može imati ozbiljne posledice za demokratski dijalog između vlade i građana koji predstavlja preduslov za funkcionisanje demokratskog poretka. Moralizatorski pristup javnim temama od strane građana uglavnom proizilazi iz njihovog gubitka vere u smislenost političke sfere i neizbežno vodi ka političkoj apatiji i otuđenju. S druge strane, profesionalni političari to najčešće ne uzimaju ozbiljno, ne razumevajući u kojoj su meri, kao demokratski predstavnici političke zajednice, od ove volje građana zavisni. Drugo, naši zaključci upućuju na jasnu razliku između vrednovanja različitih tipova kapitala i u medijskom prostoru i u svakodnevnom životu. Rezultati pokazuju da građani Srbije posmatraju trenutno važeću skalu vrednosti u našem društvu kao nelegitmnu – što se posebno odnosi na razlike u posedovanju ekonomskog kapitala, koje građani ocenjuju kao duboko nepravedne. S druge strane, analiza sadržaja i analiza diskursa medijskih tekstova ukazuju na tendenciju legitimacije kapitalističkog uspeha kao moralno ispravnog i poželjnog. I na kraju i analiza diskursa medijskih tekstova i analiza rezultata polu-strukturisanih intervjua sa pripadnicima elitnih grupa pokazuju trend smirivanja političko-ideoloških podela između „Prve“ i „Druge“ Srbije i njihovu internu fragmentaciju; utišavanje etničkih podela, a jačanje socio-ekonomskih i regionalnih razlika u društvu u Srbiji.

U okviru projekta, 7. i 8. jula 2012. godine, organizovana je u prostorijama Instituta za filozofiju i društvenu teoriju u Beogradu, konferencija “Us and Them – Symbolic Divisions in Serbia”, a 2013. godine objavljen je i zbornik koji su uredili Ivana Spasić i Predrag Cvetičanin.