Istraživački projekat „Socijalni i kulturni kapital u Srbiji“ realizovan je tokom 2010. i 2011. godine u sklopu Regionalnog programa podrške istraživanjima u oblasti društvenih nauka na Zapadnom Balkanu (RRPP) kojim rukovodi Univerzitet u Friburgu. Projekat je bio fokusiran na istraživanje distribucije različitih tipova i pod-tipova kapitala – koja čini imanentnu strukturu društva u Srbiji – i proučavanje strategija pojedinaca i društvenih grupa baziranih na različitim kombinacijama ovih resursa. Posebno smo bili zainteresovani za istraživanje upotrebe socijalnih i kulturnih resursa u oblikovanju strategija pojedinaca u svakodnevnom životu; i za istraživanje društvenih i simboličkih borbi među nosiocima ovih resursa, usmerenih na uspostavljanje različitih mehanizama zatvaranja/isključivanja koji na najbolji način promovišu njihove interese.

Naša namera je bila da utvrdimo kako se različite klase i društvene grupe u Srbiji razlikuju u pogledu resursa kojima raspolažu (ekonomskog, i posebno socijalnog i kulturnog kapitala) – što je učinjeno kroz konstrukciju socijalnog prostora u Srbiji, na osnovu podataka prikupljenih anketom; da se, polazeći od rezultata fokus grupa i polu-strukturisanih intervjua, izvrši rekonstrukcija strategija koje građani Srbije koriste u svakodnevnom životu; i da se analiziraju društvene i simboličke borbe nosilaca različitih tipova kapitala u svakodnevnom životu i na institucionalnom nivou u društvu u Srbiji, na bazi informacija dobijenih kroz fokus grupe, intervjue i analize sekundarnih izvora.

Naš osnovni cilj u prvoj godini projekta bila je identifikacija obima i tipova kapitala kojima raspolažu pripadnici društvenih klasa i drugih društvenih grupa u Srbiji. U periodu od oktobra 2010. do marta 2011. godine realizovano je telefonsko anketno istraživanje na uzorku od 1000 ispitanika, u okviru koga smo anketirali ukupno 889 ispitanika. U analizi podataka dobijenih anketom koristili smo multivarijantnu analizu korespondenci (MCA), metod koji je razvila grupa fancuskih matematičara i statističara pod rukovodstvom J-P Benzecrija, a koji je proslavio Pierre Bourdieu, u njegovom sada već klasičnom delu “Distinkcija”.

Ključni nalazi ovih analiza upućuju na to da dve osnovne ose strukturišu socijalni prostor u Srbiji i da one, kao u Bourdieuovom modelu, reprezentuju totalni obim kapitala i kompoziciju kapitala ispitanika. Međutim, za razliku od Bourdieuovog modela, druga osa socijalnog prostora u Srbiji ne razdvaja indikatore ekonomskog i kulturnog kapitala, već prvenstveno indikatore kulturnog kapitala (u gornjim kvadrantima mape socijalnog prostora) i socijalnog kapitala (u njenim donjim kvadrantima). Analize su takođe pokazale da je u društvu u Srbiji došlo do bifurkacije/razdvajanja dve grupe indikatora ekonomskog kapitala: visoki prihodi praćeni su indikatorima kulturnog kapitala; dok se pokazatelji bogatstva (posedovanje kuća, stanova, vikendica, skupih automobila) nalaze u neposrednoj blizini indikatora socijalnog kapitala. Iz toga sledi da su dva osnovna tipa kapitala, među čijim nosiocima se u društvu u Srbiji vodi borba za uspostavljanje „dominantnog principa dominacije“ – socijalni i kulturni kapital.

U drugom koraku našeg istraživanja, koristeći mogućnosti softvera SPAD 7.3., izdvojili smo među anketiranim ispitanicima njih 75, od kojih je 25 pristalo da bude intervjuisano. Intervjui su trajali između 40 i 60 minuta. Pitanja su bila koncipirana tako da nam omoguće uvid u strategije koje pojedinci koriste u oblasti obrazovanja (kako je teklo njihovo obrazovanje i kako su se njihova deca obrazovala); na tržištu rada (kako su došli do posla); u oblasti zdravstvene zaštite (gde se i kako leče); njihove strategije na „bračnom tržištu“ (kako su se upoznali sa svojim bračnim partnerima) i „strategije prijateljstva“ (s kim su i zašto prijatelji). Kroz analizu iskaza intervjuisanih ispitanika o njihovom ponašanju u ovim oblastima, identifikovne su četiri grupe strategija koje se koriste u društvu u Srbiji: 1) individualno-reaktivne strategije; 2) kolektivno-reaktivne strategije; 3) individualno pro-aktivne strategije; i 4) kolektivno pro-aktivne strategije.

Na kraju prve godine projekta, organizovano je i osam fokus grupa u četiri grada u Srbiji (Novi Sad, Beograd, Niš i Novi Pazar). U svakom od ovih gradova, formirane su po dve fokus grupe – jedna koja je uključivala ispitanike sa srednjoškolskim (i nižim) obrazovanjem i druga u kojoj su bili ispitanici sa višim i visokim obrazovanjem. U grupama je bilo 5 do 9 ispitanika, ukupno njih 57 (30 muškaraca i 27 žena).

Analiza bazirana na podacima prikupljenim u fokus grupama pokazala je da je a) opšte „tržište kapitala“ u Srbiji ozbiljno poremećeno i da ga karakterišu nestabilnost, fluktuacije i nesigurnost, zbog čega je pojedincima izuzetno teško da razviju racionalne strategije „investiranja“ u određene kapitale uz realistična očekivanja „dobitka“ u budućnosti; b) da su građani izuzetno kritični prema ovom „tržištu“, kao i prema onome što opažaju kao dominantni princip klasifikacije – postojeće klasifikacije vide kao sveprisutne i moćne, ali nelegitimne; c) iako poriču legitimnost dominantnim klasifikacijama, građani su istovremeno nespremni da se uključe u klasifikacijske borbe: gotovo bez razlike, oni insistiraju na besmislenosti socijalnih, tj. na kapitalima baziranih granica između društvenih grupa; umesto toga, oni nude snažno moralistički diskurs o tome kakvo je društvu, a kakvo bi trebalo da bude, ukazujući na ogromnu razliku između faktičkog i normativnog, koncipirajući razlike između „Mi“ i „Oni“ u etičkim terminima; d) uprkos tome što političku sferu vide kao radikalno odvojenu od problema običnih ljudi i delovanje države kao neprihvatljvo slabo, ispitanici nisu nudili alternative u obliku nezavisne, samonikle politike nevladinih organizacija, udruživanja građana ili građanskih inicijativa. Država se posmatra kao glavni izvor problema, ali takođe i kao jedino rešenje – jedini akter od koga se može očekivati efektivno poboljšanje u budućnosti. Ovi nalazi sugerišu da je svakodnevni život u velikoj meri izgubio značaj kao arena klasfikacionih borbi. To, s druge strane, čini još značajnijim studije klasfikacionih diskursa na drugim nivoima društvenog života – posebno javnih diskursa.

U celini gledano, analize socijalnog prostora pokazale su da prakse socijalnih aktera u Srbiji nisu nasumične, odnosno da su određeni tipovi strategija i svakodnevnih praksi verovatniji u nekim delovima socijalnog prostora, no u drugim. Kao i da su strategije i svakodnevne prakse oblikovane međuigrom trenutne kombinacije resursa kojima akteri raspolažu i njihovih otelovljenih habitusa (imajući pri tom u vidu i njihovo rodno, starosno, nacionalno i religijsko određenje). I na kraju, da su socijalne strategije i prakse relacione – da su oblikovane i definisane u odnosu na saradnju i borbu sa Drugima – onima koji su pozicionirani u drugim delovima socijalnog prostora. A fokus grupe su nam pokazale da su simboličke borbe u svakodnevnom životu u Srbiji uglavnom neodređene, fluidne i konfuzne.

Kao rezultat toga, u drugoj godini projekta posvetili smo se studijama klasifikacijskih diskursa na drugim nivoima društvenog života – posebno javnih diskursa proizvedenih u i od strane društvenih institucija, medija i pripadnika političkih i kulturnih elita. Da bismo uronili dublje u ove procese, u drugoj godini projekta fokusirali smo se na analizu: 1) javnih diskursa (političkih diskursa koje upotrebljavaju državni zvaničnici, političari i političke partije; medijskih diskursa koje generišu masovni mediji kao relativno nezavisni akteri u javnoj sferi; ekspertskih diskursa, akademskih diskursa itd); i 2) diskursa koji koriste pripadnici političke i kulturne elite – njihovih kako faktičkih, tako i normativnih pogleda na društvo u Srbiji.

Kao deo ovog projekta, juna 2011. godine organizovana je u Beogradu i konferencija „Social and Cultural Capital in Western Balkans Societies”. Organizatori su bili, pored Centra za empirijske studije kulture jugoistočne Evrope, i Institut za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu i Centre for Southeast Europe of the School of Slavonic and East European Studies, University College London.